k!kap!x!e's point of view

četvrtak, 06.01.2011.

Jinxi i TBF zagrijali okupljene na zagrebačkom glavnom trgu

Jučer je punim zagrebačkim trgom uoči sedme utrke Snow Queen Trophy odzvanjao zvuk popularnih grupa TBF i Jinx. Besplatni koncert je održan povodom današnje muške slalomske utrke na Sljemenu, a prethodilo im je javno izvlačenje startnih brojeva.


Photo by Kristina Trupeljak (izvlačenje startnih brojeva)

Jinxi su prvi počeli svoj nastup već oko 19 h i u sat vremena su odsvirali svoje hitove „Tamo gdje je sve po mom“, „Smijem se“, „Na plaži“, „Na čemu si ti“ i „Na zapadu“. Mogli smo čuti i neke od pjesama s novog studijskog albuma „Diksilend“, a kao iznenađenje ugostili su i Rippera iz grupe Pips,chips&videoclips te Srđana Sacher u pjesmi „Klinci su u redu“.


Jinxi

Publika se dobro držala i na temperaturi ispod ništice te je još jedna nagrada za to uslijedila nakon petnaestak minuta.

Atmosfera je i dotad bila na razini, a do točke ugodnog preživljavanja na niskim temperaturama doveo je dašak mora, ako nikako drukčije, barem u stihovima. TBF je svoj repertoar započeo starim hitom „Genije“, a nastavili su još većim „Fantastična“, „Guzice i sise“, „Lud za njom“, „Malo san maka“ i „Dati“. Svoj nastup zaokružili su pjesmom „Smak svita“.


Photo by Kristina Trupeljak (TBF)

Dvosatna svirka na hladnoći zaslužuje pohvalu i izvođača i publike, uspjeli su zajedno. Dobra glazba i promocija hrvatskog sporta odlična su kombinacija za ovakva okupljanja i u zimskim danima.


TBF - Lud za njom

Inače, koncert je bio u izravnom prijenosu na HRT-u za sve one koje nisu mogli uživo uživati u njemu.

srijeda, 22.12.2010.

Muzej prekinutih veza konačno i u Zagrebu

Da se ovaj post nebi pretvorio u još jedan chicklit prirode o ljubavi i slomljenom srcu napominjem da je u pitanju događaj, točnije izložba koja takav uvod nalaže.

Svi smo mi tijekom svog životnog vijeka bili u vezi neke vrste, ako ne ljubavne, onda poslovne, obiteljske. I makar smo te veze stvarali sa željom da što duže traju neke jednostavno takvu budućnost nisu imale. Te prekinute veze odraz su naših nadanja, očekivanja isto kao i razočaranja. Iz njih često izađemo jači nego ikad, pametzniji za još jedno iskustvo jer koliko god puta čuli savjete koji aludiraju da se uči na tuđim greškama, to često nije slučaj. Iskusiti otkaz ili preljub je sudbina koju često ne možemo predosjetiti slušajući druge i na vrijeme reagirati, koliko god veliku empatiju prema drugima imali i kolko god iskustava svojih prijatelja i obitelji prije poslušali.

Stvari koje svakodnevno koristimo u tim odnosima, darove koje smo primili od osoba koje s nama više nisu podsjećaju na vrijeme kad smo bili u takvim odnosima. Ja ih se u principu ne volim riješavati jer mi služe kao podsjetnik vremena. Činjenica da sam sama bila dio tako nekog odnosa govori da mi je odgovaralo i da je bilo i lijepih stvari. Utopistička misao usmjerena u prošlost znam, kao što znam i da sam sretna da nije bilo ekstremnih situacija u mom životu radi kojih bi voljela pobacati sve što mi je u životu značilo.


Photo by Kristina Trupeljak (dječje ratno pismo)

Postoji i teorija katarze, ružnije rečeno uništavanja takvih opipljivih podsjetnika na prošlost, ali po meni je to čisto dramatiziranje, valjda nisam produhovljeni tip.

Bilo kako bilo umjesto destrukcije, primopredaje nekom drugom, čuvanju tih stvarčica doma, svijet se pobrinuo i za još jedno mjesto gdje ove uspomene možete ostaviti.

Muzej prekinutih veza čiji su autori bivši par Olinka Vištica i Dražen Grubišić koji su ideju o ovakvoj izložbi dobili nakon što su poslije prekida, pokušavajući razdijeliti stvari, shvatili da je odreći se srcu priraslih stvari nemoguća misija.


Photo by Kristina Trupeljak (ostavljeni novčanik)

Ovaj muzej je proizašao iz putujuće izložbe koju je u protekle 4 godine vidjelo više stotina tisuća posjetitelja u 20-ak svjetskih metropola, obogaćujući ga predmetima i pričama sa svih strana svijeta. Do konačnog trajnog smještaja u prizemlju Kulmerove palače na zagrebačkom gornjem gradu, muzej je imao devetnaest uspješnih gostovanja u Americi, Europi i Aziji. Postav muzeja se svakodnevno mijenja jer je to projekt u trajnom nastajanju. U njegovom stvaralaštvu sudjeluju svi njegovi potencijalni posjetioci koji su voljni donirati predmete iz svoje prekinute veze, deponirati sms poruku ili snimiti vlastitu ispovijest.

Za razliku od "destruktivnih" self-help naputaka za oporavak od prekinute veze, muzej svakom pojedincu nudi mogućnost da kroz kreaciju tj. stvaranje fundusa muzeja prebrodi emotivni krah. Pojedinac se oslobađa "spornih predmeta", okidača trenutačno "nepoželjnih" emocija, tako što ih pretvara u muzejski izložak, tj. u umjetnički artefakt i time sudjeluje u stvaranju konzervirane kolektivne emotivne povijesti.“ (www.brokenships.com)

Sama ideja je nešto novo, zanimljivo i zajedničko gotovo svakome, a najvažnije je da upravo publika odnosno posjetitelji sudjeluju u njegovom stvaranju. Predmeti dolaze sa svih strana svijeta- iz SAD-a, Irske, Njemačke, Turske, Srbije, Filipina, BiH, Švicarske, Singapura, Slovenije i Hrvatske. Trenutni stalni postav muzeja ima stotinjak predmeta koje za 20 kuna možete razgledati. Tako možete vidjeti najobičnije predmete poput plišanih igračaka, ljubavnih pisama, majca, CD-a, satova, vjenčanih albuma, ali i neobične poput sjekire, komada razbijenog stakla, umjetnih grudi, retrovizora, koštica masline...


Photo by Kristina Trupeljak (ostavljena bočica njege za intimne djelove tijela)


Photo by Kristina Trupeljak (ni proteza nekome nije više trebala da podsjeća na staru ljubav)


Put kroz muzej

Uz svaki predmet postoji i ljubavna priča zbog koje je, na kraju, taj predmet i tu. Uz kratak opis veze ili zašto je veza prekinuta, možete vidjeti i odakle je predmet te koliko je veza trajala.
Muzej je podjeljen na nekoliko tematskih dijelova – „Allure of Distance“, koji govori o vezama na daljinu, „Whims of Desire“, gdje možete vidjeti predmete poput kondoma, čupavih lisica, spomenutih umjetnih grudi itd, „Rage and Fury“, koji simbolizira svu ljutnju i bijes zbog prekida, „Resonance of Grief“, u kojem se nalaze tužne ljubavne priče koje su, na žalost, prekinute zbog smrti, „Sealed by history“, ljubavne priče koje su se dogodile davno, ali nisu zaboravljene, „Tides of time“, „Rites of Passage“, gdje je jedna žena poklonila svoju vjenčanicu, a druga vjenčani album i „Paradox of home“.


Portet Ive Sanadera među zadnjim je izložbenim primjercima kojeg je Muzeju prekinutih veza darovao Kasum Cana, predstavnik Roma Hrvatske, valjda da ga uspomena na neispunjena obećanja ne podsjeća svaki dan u uredu.

Izložbu vrijedi posjetiti, jer bili oni sretniji ili manje sretniji, emotivniji ili flegmatičniji, ove ljudske priče vas sigurno neće ostaviti ravnodušnima.

Humanitarnim koncertom "Želim život" prikupljeno pola milijuna kuna

Na zagrebačkom Trgu bana Jelačića jučer je održan peti po redu humanitarni koncert „Želim život“ u organizaciji Zaklade Ana Rukavina.

Na božićnoj pozornici u samom centru Zagreba nastupali su Lana Klingor, Karma, Novi Fosili, Kim Verson, Jole, AliBi, Bojan Jambrošić, Colonia, Franka Batelić, Emilija Kokić, Feminnem, Jacques Houdek i E.T. te su se na taj način u ime Zaklade Ana Rukavina zahvalili svima koji su se na bilo koji način uključili u rad Zaklade.


Video by Kristina Trupeljak (nastup Bojana Jambrošića)


Photo by Kristina Trupeljak (nastup Emilije Kokić)

Koncert je bio u izravnom prijenosu na HRT-u, a organiziran je i call centar u Novinarskom domu gdje su se novinari i mnoge poznate osobe javljale na pozive građana. Ovom akcijom prikupljeno 537 516 kuna što će omogućiti tipizaciju novih 495 uzoraka krvi i njihov upis u Registar dobrovoljnih darivatelja koštane srži i matičnih stanica.

Humanitarna akcija počela je početkom prosinca otvaranjem humanitarnog telefona 060 9000 te traje do 31.ožujka. Pozivom na taj broj donirate 6, 15 kuna.

Akciju su poduprli i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, predsjednik hrvatskog sabora Luka Bebić i predsjednica Vlade Jadranka Kosor koja je najavila da će Vlada RH donirati 200.000 kuna Zakladi.


Photo by Lucija Bušić (šefovi države podupiru rad Zaklade)

Zaklada Ana Rukavina pokrenuta je nakon Anine smrti u studenom 2006. te će sljedeće godine obilježiti petu godišnjicu postojanja.

Sve o Zakladi možete pronaći na njihovoj stranici http://www.zaklada-ana-rukavina.hr/.

petak, 17.12.2010.

Na mikrofonu Kandžija rimokatolik

Na mikrofonu Kandžija Rimokatolik

Ovaj prpošni Slavonac smatra da nije premlad da bi davao jezikove juhe moćnicima i nikog ne štedi. Gole žene mu i dalje plijene pažnju na koncertima, a on nam bez dlake na jeziku komentira današnje stanje uma onog licemjernijeg dijela populacije. Nedavno je snimio najavni singl „Kriza“ za svoj nadolazeći album i pošto nam je lajavost oboma jača strana, morali smo kokodakati i to tome kao i o bajnoj budućnosti ovog mladog repera.


Službena fotografija sa snimanja spota za pjesmu „Kriza“

Svi te pitaju kako je nastao pseudonim Kandžija i znam da ti je dosta pričati istu priču „frend se napio i dao mi to ime“. Mene zanimaju ostali nadimci, a ti ih fala Bogu imaš. Koja je priča s njima?

Isto tako su došli sami od sebe, jednom prilikom davno mi je jedan čovjek rekao Andrija, jer je zbog sličnosti valjda stvarno mislio da se zovem Andrija, a Emtivi smo dodali jer je skoro ko MTV Adria pa ono. Rimokatolik je jer smo se zezali kao bacam rime Rimokatolik, a Balkandžija je isto provaljeno i ostalo, možda ih ima još ali neznam. Osjekanović je prezime koje sam si smislio jer sam morao negdje napisati ime i prezime pa sam stavio to i mislim da je to to.

Pročitala sam negdje da se ovim baviš već 8 godina, kako to da je tek prošle godine izdan tvoj debitantski album? Je li to zbog toga što je prije, u zlatno vrijeme hip hopa, bilo teško izniknuti i naći svoje mjesto pod suncem ili si tad bio premlad i nezainteresiran za nešto ozbiljnije?

Kad je bilo zlatno doba hip hopa ja sam bio klinjo, i iskreno taman u vrijeme kad je „završavalo“ sam snimio prvu strofu, tad sam imao 18. A poslije toga sam malo snimao sitno i 'fristajlao' cijelo vrijeme, pa sam oko svoje 20-21 napravio demo i nosio sam ga kod svih izdavača i niko mi nije odgovorio. I Edo i Sasa i Woo su mi pomogali ali nije išlo, jednostavno jer nisu znali za mene niti za išta i iz Slavonije i Osijeka nije izašlo ništa zapaženo uopće od poslije rata, tako da nije bilo baš lako. Ne bi želio pričat o centralizaciji niti se izvlačit ali ljudima iz većih mjesta je puno lakše, to je nadam se svima jasno. Uglavnom, nakon sto sam sve već živo isprobao ipak nisam odustao od snimanja i nastupanja svuda gdje god bi mogao iako mi je pomalo sve opadalo, i u to vrijeme se održavao 'fristajl betl' u Aquariusu u i nisam mislio ići jer sam se izdokazivao već u tome ali me Phillie nazvao i rekao "aj dođi, bit će dobro...". Pristao sam i osvojio, a među nagradama je bila i karta za Exit. Nakon toga me nazvao Sanjin iz Dallasa vezano uz kartu ali i da je njima „Blato“ super stvar i spot i „ajmo se naći“ i onda su krenuli dogovori i eto.


Službena fotografija preuzeta od Kandžijine myspace stranice

Krizmeno rimokatoličku turneju proveo si uz Gole žene, hoćeš li nastaviti i na novom albumu s istim ljudima surađivati?

Hoću, Gole žene su moj prateći bend i to se podrazumijeva, a uz ove koji već sudjeluju, a to su Toza, Sett, Koolade i ekipa, bit će i par novih suradnika. Jedan od njih je DJ Dirty Hairy, a ostale bi ostavio kao iznenađenje.


Što misliš, kako bi izgledala tvoja suradnja sa Shortyjem ili nekim od ostalih slavonskih repera... Imaš li afiniteta uopće prema tako nečemu? Čini mi se kao zgodan projekt pošto je ravnica očito plodno tlo za repere.

Ne vidim to baš, Shorty ima svoj neki smjer, a ja svoj, mislim da bi to ispalo isforsirano. Respektiram sve ali to što smo iz istog kraja nam je jedino zajedničko. Ima još dobrih izvodača kod nas pogotovo hip hop, tu su Krankšvester, Woo, Brka i još njih. Što se tiče suradnji, najbolje je kad se dese spontano, tj. prirodnim putem ili recimo ja sam Viklera zvao na svoju stvar da otpjeva refren zato što sam ga zamislio na tome i znao da će odgovarati.

Da li često režiraš vlastite spotove i koliko dopuštaš drugima da utječu na tvoju ideju spota?

Zasad sam režirao svaki svoj spot, nekad zajedno s ljudima koji mi rade spot nekad sam, smislim neku ideju, a ako neko da ideju koja je dobra ubacimo ju. Svakog tko ima dobru ideju poslušam i dopuštam naravno, dapače. Volio bi da mi netko dođe sa nekom predobrom idejom i da ja samo dođem na snimanje i 'ćao'. Kod spotova mi je najvažnije da još daje jednu dimenziju riječima i glazbi, da to jos vise zaokruži, kako bi rekao to... da jos više objasni stvar.


Službena fotografija preuzeta od Kandžijine myspace stranice


Što nam možeš reći o novom albumu, nastavljaš li njime u revijalnom tonu, što sa sličnim temama, što žanrovski?
Žanrovski je i prvi bio dosta različit, a i ovaj će biti, isto tako samo malo drugačije, ubacit ćemo još svakakve glazbe koja nije bila na prvom. Teme i tekstovi će biti s dosta žuči i crijevima, ali i dalje naravno Kandžijski. Ima jedan poseban koncept koji nema smisla objašnjavati, kad bude, čut će ljudi. Što se tiče snimanja razlika je što sad već pomalo znam što radim, puno radim na aranžmanima, sad sam baš u fazi snimanja info snimki i zasad sve dobro zvuči.

Uzori sa hrvatske scene?
Svako tko dobro radi, sve cijenim, najviše Josipu Lisac. Super rade i moje kolege Edo, TBF i tu su još Jinxi, Majke i još par bendova. A i cijenim i sve što nemaju pojma, koji svima nama ukazuju kako ispasti budala i biti idioti, oni su u većini, većinski vlasnici firme 'estrada debilana doo'. I moram dodat da je Vuco car, nakon njegovog glorificiranje janjetine, 50 cent s onim pištoljima mu može biti sluga samo.

Smetaju li te usporedbe s Edom Maajkom? Ne pitam zato što je on loš jer to svakako nije, već više jer ljudima usporedbe znaju zasmetati u želji da budu percipirani kao unikati, jedni jedini, jedinstveni na svoj način. Patiš li na to?
Usporedbe i ladičarenje je tu da bi ljudi lakše sebi sve shvatili, svaki čovjek, ne samo ako glazbenik, je unikat bez obzira na to. Tako da nema smetnje, ako me već preko nekog povezuju bolje da je preko Ede, iako imao sam i neke koji kažu da ih podsjecam na sve žive, na Eminema i ne znam koga ne, eto ako je ljudima lakše, neka bude, bio bi već lud da patim od tih stvari. Ne treba to sve tako ozbiljno shvatiti, pa nije sad da se radi o životu i smrti ili neznam čemu.


Kandžija u Osijeku

Što si htio postići nazivom albuma „Narodnjaci“, veću zainteresiranost šire publike ili?
Da, htio sam da slušaju isti što slušaju Acu Lukasa i ekipu hehe... mislim da ako je bilo tih da su se gadno zeznuli. „Narodnjaci“ se zove iz više razloga, prvo narodnjaci nisu samo muzika već i neko stanje uma ovdje koje vlada, pa iako ih nema na radiju i tv-u i totalni su underground, opet ne mogu bit popularniji, tako da sam pošto ljudi očito žele narodnjake odlučio im dati ih. Neka budu i na radiju i na tv- u nemoramo se pravit fini, preskočimo licemjerje, plus toga narodnjaci imaju iste elemente kao i današnji hip hop koji se prodaje ljudima na televiziji, znači auti, polugole žene, pištolji, zlato, novac.

Ispadaš kao simpatičan lik iz naroda koji će bez puno dlake na jeziku popljuvati društvo i politiku, pa se malo našalit na svoj račun i sve to upakirat u jednu dobru zajebanciju da ti na kraju krajeva nema tko išta zamjerit – da li je to dobitna kombinacija?
Dobitna kombinacija za loto ili bingo? Ne znam šta je dobitna kombinacija niti šta je dobitak, ja se trudim bit nesimpatičan ali mi ne uspijeva. Ne znam šta da kažem, ponašam se kako se ponašam i takav sam kakav sam, siguran sam da mi može neko zamjerit jer nismo nikoga štedili, to neka bude za srednjostrujaše koji su kao fol buntovni ali paze da nebi bili previše. A što se tiče politike da mislim da ne postoji osoba koja ne pljuje politiku kod nas, ako postoji onda je iz Sabora ili neki njegov rod kojem je namješten posao pa mu je sad vječno zahvalan, ali i on sere.

Koliko je stvari na albumu nastalo iz čistog freestylea?

Ne znam, nekad mi padne na pamet jedna riječ i onda od tog ispadne cijela stvar. Nekad napišem jednu strofu, pa mjesec dana ništa, pa dodajem prepravljam i tako, uglavnom čak i kad je 'fristajl' uvijek ostavim da se „kiseli“. Ako nakon nekog vremena valja onda je to to. Uvijek je drukčije, a sve što čovjeku padne na pamet je freestyle, samo ako ima papir i olovku onda ga zapiše i može ga spremiti u svoju memoriju i ponoviti taj moment.


Spot za pjesmu „Kriza“

Dio si drum'n'bass ekipe Gle chudessa Massive, o čem se tu radi? Time širiš žanrovske vidike?
Žanrovske vidike širim otkad se bavim muzikom, i to može čuti svako ko je poslušao moj rad, a što se tiče Gle chudessa i dnb-a, to moram maknuti iz biografije da me ljudi ne pitaju za to, budući da iako i dalje ponekad cijam na dnb, nije više u toj kombinaciji jer se ekipa pomalo razišla. DJ Venom je u Zagrebu i ima svoju DJ radionicu, DJ Pips osim sto radi sa mnom i kao DJ i član Golih žena još radi svoj Big mamma program, a Safety Breaks također radi svoje, a i ženi se uskoro, pa čestitam mu još jednom i ovim putem!

Nedavno si snimio spot za pjesmu „Kriza“, pričaj nam malo o tome.
„Kriza“ je najavni singl za novi album, produkciju su radili Phezz i Koolade, a sve je svirao Dirty Hairy, puno smo radili i mislim da smo dobili baš dobar zvuk. Spot je radila lega lega ekipa iz Osijeka, a dio se snimao u Zagrebu i to je snimao M. Butraković i Elvir. Snimali smo ga u razmaku od par mjeseci i za scene u Zagrebu sam recimo puštao bradu 2 i pol mjeseca tako da se radi baš o ozbiljnoj 'šljaci' i drago mi je da je uspjela. Što se pjesme tiče malo je drugačija od svega što smo radili ali ko posluša riječi čuje i dalje je moj stil i jednostavno morao sam to pustit sad jer mislim da je pravo vrijeme. Neka cijeli svijet zna da je naša kriza najbolja od svih.

Simpatije i kulen na stranu, političko socijalne teme po pitanju repa nisu ništa novo. Ne misliš li da će ti netko zamjerit da si premlad ili prebalav da bi 'repao' o političkim temama?
Mislim da sam to vidio na nekom forumu, takav komentar, ukoliko jesam, poštovanje na proučavanju materije prije intervjua, to je novinarstvo. Odgovor je to da ne mislim da sam premlad, ne znam da li bi trebao čekati 50-u da bi smio govorit o tome? Mislim da bi bilo glupo pričati o kralju Dmitru ili o 1945-oj ali o vremenu u kojem živim, to naravno da mogu pričati. Pričam svoje teorije i stvari koje su istinite i inspirirane stvarnosti, no ne pričam o stvarima o kojima ništa ne znam. Ne mogu pričati o brojkama niti kako banke trebaju raditi, nisam ja Rohatinski, to je njegov posao, ja radim muziku, a i te stvari nisu za to, nije muzika crna kronika. To da sam premlad mi je presmiješno, tu izgleda dok ne nepuniš 50 godina ne smiješ ništa ni reći, dobro da imamo pravo glasa, o ženama da ne pričam. To je valjda nekakvo zaostalo 'pater familias' sranje. 2010. je, uskoro 2011. Dobro jutro ljudi.


U kojem bi još žanru muzike još snalaziš? Znaš li pjevati uopće? Osim toga što, ofkors imaš 'izniman'storytelling talent?
Snalazim se u svemu što svira, ako ništa barem pomalo. Radio sam i neke dnb stvari i neke recitacije te neke izmišljene stvari i mislim da ću probat i neke dubstep, a i neke funk i jazz semplirane stvari. Sve je to usko povezano uz repanje, a pjevam pomalo ništa posebno. Iznenadim se ponekad, prije par godina sam išao na satove kod svog prijatelja koji je tenor, htio sam naučiti kontrolirat svoj glas i mislim da to dobro radim što se tiče rapa, a pjevanja onako. No otad smo puno svirali i sad neke stvari kužim puno više.


Kako si dospio na MTV? Ne bojiš li se da ćete manje ozbiljnije shvaćati jer više nisi toliko surov, underground? Nemoj me krivo shvatiti, znam da je MTV-jeva platforma itekako dobra odskočna daska, no znaš ljude koji mainstream i komercijalu odmah povezuju s pojmom nekvalitete, forsa ili neke isfuranosti?

Ne bojim se tog, neki dan sam vidio Željka Joksimovića na Novoj TV, a na MTV-u to sigurno nećemo vidjet. Za razliku od MTV-a u svijetu, koji pušta samo mainstream, ovaj naš MTV je totalno suprotan jer pušta sve što je kod nas underground i alternativno, a nema mainstreama, što su kod nas znači narodnjaci i pop pizdarije. Tako da se ne bojim takvih shvaćanja, onaj tko to misli ne poznaje o čemu se radi točno, na MTV-u se radi sve bolje i drago mi je da postoji mjesto za dobro muziku i kod nas jer realno na drugim televizijama i nema ničeg od glazbe, pogotovo dobre.

I za kraj, si skužio kako te nisam pitala ama baš ništa o stvari „Jelena“? Zaključih kako ti sigurno ide na jetra objašnjavati uskrsnuće tog mitskog bića. Nadam se da si mi zahvalan radi toga.

Hvala, pozdrav Jeleni.

petak, 10.12.2010.

U iščekivanju Godota... khm khm... Melanie Fione

U četvrtak, 9. prosinca trebao se u zagrebačkom Aquariusu održati koncert nove kanadske r&b uzdanice Melanie Fione koja je na našim prostorima poznata jer je naprosto zavladala radio eterom te malo tko zna njene najveće hitove „Give It To Me Right“ i „Monday Morning“. Trebao se održati tada, no održao se u vrijeme kad se četvrtak već dobrano 'prelio' u petak, u sitnim noćnim satima.

Nije mi dugo trebalo da smislim naslov ovog izvještaja. Istina, ovo je bila samo Melanie Fiona koja jedva na tržištu ima izbačen jedan album i pitala sam se koliko toga live i može ponuditi. Dobro da nismo morali čekati do 'ponedjeljnog jutra' da je vidimo i čujemo. E sad, trebalo je vagati isplati li se ostati, napraviti tu 'vražju recenziju' ili ne. Profesionalac kakav jesam (smijeh), odlučila sam ostati. I nisam se razočarala.


Photo by Denis Dunaj (fotografija akreditacije za koncert i mojih bilješki)

Jest da mi se nije u pola 3 ujutro, kad je koncert počeo, dalo slušat žalopojke o slomljenom srcu jer je skoro svaka pjesme stvarala tako neki posebni ugođaj za prevalit se u jedan od ledenih separea, no izdržala sam. Klub se tijekom 5 sati čekanja ispraznio, usudila bi se reći da je trećina okupljenih odustalo od čelanja tako da je koncert više ličio na neku privatnu zabavu. Svaka čast meni i toj šačici ljudi koji su ostali. Smrzavali smo se i zabavljali zajedno.

Sve u svemu, nije kriv Aquarius, nisu posjetitelji, no nije ni Fiona i njen tim. Organizator, koji god bio, trebao je reagirati na vrijeme. Naime, Melanie je otkazan let iz Poljske i do Zagreba je došla autom. Čudo neviđeno da koncert nije otkazan i prebačen za dan kasnije.

Aquarius se čak potrudio zabaviti sve spontanim okupljanjem benda i posjetiteljima pružio barem privid da se zapravo nešto na pozornici događa. Živjeći 'u gorkom iščekivanju' tih pola sata svirke novonastale 'predgrupe', razmišljala sam o tome da li će Fionin koncert, kad stignu, biti odrađen na brzinu i hoće li nastup biti iole energičan, s obzirom na sitne jutarnje sate i umor svih nas.

Nakon ubrzane tonske probe, napokon je na binu izašla i ona, u šeširu i u kratkim svjetlucavim hlačicama koje su joj otkrivale preplanule noge. Da nebi sad zašla u domenu erotike daljnjim prepričavanjem vizualnog opažanja, prebacit ću se brže bolje u auditivnu sferu jer je ovdje glavnu riječ ipak vodila ona 'prekrasnost' koja je izlazila iz njezinih glasnica.


Photo by Kristina Trupeljak (Melanie Fiona u Aquariusu)

Koncert je otvorila skakutavom „Ay Yo“ kojom je pokušala vratiti entuzijazam u okupljene, nastavila s „Bang, Bang“ da bi malobrojnu ekipu napokon uspjela dignuti na noge hitom „Monday Morning“. Prije nego što je nastavila sa predivnom „You Stop My Heart“ koja malo podsjeća na uspavanku još se jednom zahvalila ljudima što su ostali i ispričala se. U Aquariusu smo još mogli čuti i što drugo nego pjesmu o jednom posebnom dečku zvanu „Johnny“, „Sad Songs“ te za završetak najpoznatije „Give It To Me Right“, „It Kills Me“ i „Priceless“ posvećenu dvjema ljubavima svakog glazbenog izvođača, svom bendu i obožavateljima. Priustvovali smo čak i rođendanu njene klavijaturistice Tracy kojoj je tom prilikom zapjevala klasik „Happy Birthday“.


Photo by Kristina Trupeljak (Melanie Fiona u Aquariusu)

Ova r'n'b soul poslastica zabavljala je Aquarius oko sat vremena i uz bend i dvije prateće plesačice/pjevačice uspjela je udahnuti neku novu snagu u publiku, tako da joj zbog toga skidam kapu. Sigurno je i njoj bilo dosta svega. Kao i nama. No nekako smo se zavoljeli putem.


Video by Kristina Trupeljak (Melanie Fiona u Zagrebu - "Bang Bang")

ponedjeljak, 29.11.2010.

Protagonisti tvrdih pornića ovaj vikend osvojili Velesajam

Završio je još jedan sajam u Zagrebu no ovaj je za razliku od ostalih zaintrigirao domaću publiku. Kako i nebi kad je po prvi put i u našoj metropoli održan prvi međunarodni sajam erotike i prateće industrije, Eros 4U i time gradu dao lidersku poziciju među sličnim sajmovima u Hrvatskoj.


(Jedan od performansa nepoznate djevojke)
Photo by Kristina Trupeljak

Procjenjivalo se da će sajam posjetiti desetak tisuća ljudi, a prihod od ulaznica i najma donekle je trebao pokriti dugove zagrebačkog Velesajma koji već dugo ne slovi kao atraktivan prostor za održavanje ovakvih ili sličnih manifestacija.

Hrvati su u petak, prvi dan trodnevnog sajma bili malo sramežljivi no vjerujem kako su se samo zagrijavali za drugi dan jer se u subotu nije moglo disati ako ste se pokušali progurati do pozornice što zbog dežurnih dušebrižnika, što zbog znatiželjnika vulgarnih umova.


(Austrijanski porno bračni par)
Photo by Damjan Tadić/CROPIX

Sajam, koji po uzoru na mnoge slične europske i svjetske inačice organiziraju Holding i Zauder Film, prvi put u Hrvatsku doveo je desetak najpoznatijih zvijezda pornoindustrije i svijeta filmova za odrasle. Između ostalih sajam je posjetio jedan od najvećih porno magova na svijetu Pier Woodman. Izjavio je kako je razočaran lažnim moralom u Europi, koji ne daje puno prostora za širenje seksualnih horizonata na ovakav način.

Osim spomenutog, poznatih imena bilo je u izobilju, uostalom kao i atraktivnih događaja i predmeta.

Maštu je golicala najveća porno diva današnjice, dvadesettrogodišnja Čehinja Tarra White koja je svoj prvi uradak snimila već sa 18 godina. U Zagrebu je bila zvijezda sajma i time opravdala svoj status.


Nastup Tarre White



Uz nju, paviljonima je erotski show izvela i prva srpska pornoglumica Anet Mendelson, najmlađa od njih, 19-godišnja Ruskinja Teena Lipoldino te tri muška stripera čijom izvedbom Eros 4U nije razočarao ni žensku publiku.

Program je bio podijeljen u tri cjeline: show program, noćni partyji te izložbeno-prodajni dio. Stotinjak izlagača na 35 štandova predstavilo je svoju ponudu erotskih pomagala od kojih su najčudnije bile ovčice u obliku ženskih genitalija, seksi donjeg rublja i odjeće, DVD-ova i časopisa. Žene su uglavnom kupovale vibratore, dok su muškarci bili uglavnom pritajeni, očito jer imaju sve što im treba. Ovaj podatak sve govori.

Za glazbeni program u petak i subotu brinule su se svjetski poznate DJ-ice, bivše pornoglumice Niki Belucci i Viktoria Metzker.

Sve u svemu, daleko smo mi još od nekonvcencionalne sredine, tako da sajam nije ni smio predstaviti svoju 'hardcore' verziju. Zato me i čude reakcije nekih ljudi koji govore da su razočarani. Jest da masnice po nogama glavnih zvijezda i nisu baš nešto privlačne kao ni silikoni kojih je bilo posvuda, no to i čini ovaj događaj grubljim, surovim, onakvim kakav on treba biti. Onome kome je to bilo previše, trebao je ostat doma gledati crtiće. Po mogućnosti ne erotske mange.

Jeste li zadovoljni svojim seksualnim životom?
Ne, ali volim svog partnera pa nije ni važno

Jesam, partner i ja razgovaramo kome što paše

Ne, koristim pomagala jer se jedino tako mogu zadovoljiti


View Results

Create a MySpace Poll

subota, 27.11.2010.

Još da imam Fendera, vidio bi svirke...

U četvrtak, 26. studenog u polupopunjenom zagrebačkom Boogaloo Clubu održala se dodjela Fender Mega Muzika nagrada.


Plakat Fender mega muzika nagrade

Ova manifestacija dogodila se po sedmi put, a nagrade su dodjeljene u 8 kategorija. Većina dobitnika u nastupila je uživo na dodjeli nagrada, a nagrade su im uručila poznata lica hrvatskog glazbenog i javnog svijeta.

Voditelj večeri je bio Pišta iz poznate zagrebačke hardrock grupe Hard Time, a kao prezenteri, među ostalima, pojavili su se poznati klavijaturist Rajko Dujmić, proslavljeni usnoharmonikaš Tomislav Goluban, glavni urednik glazbenog portala muzika.hr Krešimir Blažević te mnogi drugi.
Organizatori su se potrudili urediti prostoriju i na trenutak, Boogaloo je izgledao kao sofisticirana dvorana za gala večeri te zračio drukčijim sjajem.

Kroz sedam godina postojanja Fender nagrade primili su mnogi zaslužni hrvatski glazbenici i ostali djelatnici koji rade za i oko glazbe - producenti, diskografi, dizajneri, novinari, scenski radnici, pa je tako bilo i ove godine.

Fender Mega Muzika nagrada nagrađuje zaslužne pojedince i grupe iz svijeta glazbe koji su svojim cjelokupnim djelovanjem postigli značajni uspjeh na hrvatskoj glazbenoj sceni tako su i dobitnici svake godine poznati unaprijed.

Ove godine novitet je da se u nagradu uključio i najveći hrvatski internet portal koji se bavi glazbom – muzika.hr, te su oni i njihovi čitatelji odlučiti o ovogodišnjem pobjedniku u kategoriji grupe.

Ovogodišnji dobitnici su svojim marljivim radom zaslužili ovo veliko priznanje jedne od najvećih firmi koja se bavi proizvodnjom instrumenata.


Opća Opasnost live

Dobitnici nagrada u obliku malih Fenderovih pojačala su Doka Z. Kaitner (Ian Paice band, Jon Lord band...) za gitaru, Boris Leiner za bubnjeve (Azra, Haustor, Vještice...), Jurica Leikauff iz Prljavog Kazališta za klavijature, Eduard Jimi Matešić (Plava Trava Zaborava) za akustičnu gitaru dok su kao mlade nade nagrađeni dečki iz zagrebačkog meta benda New Level. Nagradu za dizajn osvojio je Igor Kordej i naposlijetku kao najbolji bend godine proglašena je Opća opasnost koja je nakon godina i godina sviranja očito pronašla novu publiku koja ih i dalje drži na životu.

Ulaz na svečanu dodjelu nagrada bio je moguć samo uz pozivnicu.

srijeda, 17.11.2010.

Ususret gospođici Gagi

Danas ova, ponekad neshvaćena dama slavi svoj uspjeh i u zagrebačkoj Areni.

Vjerujem da će blogosferu preplaviti masa postova i recenzija istog događaja od strane ‘kvazi’ glazbenih kritičara koji će pokušati što neobičnijim rječnikom (ako će uopće biti onih koji će se zapravo truditi) prenijeti svoje impresije Gaginog nastupa. Zato ja baš neću učiniti isto, no ne mogu ju ne spomenuti. Bio bi grijeh, kad je takva muza.

Kao što rekoh, Gaga je inspiracija mnogima, od nas smrtnika za maske za Halloween, preko preko sveučilišta koja uvode kolegije o Lady Gagi do umjetnika koji svoje performanse temelje na fenomenu Gage. Jedan od njih je i onaj zagrebačke performerice Dane Philipps koji mi se činio posebnim za napomenuti zbog zbunjenosti koju je unio među prolaznike.

Uz ovaj performans, željela bi vam predstaviti izložbu nastalu iz kreativne mašine mladog autora kojega je također inspirirala ova neobična djevojka.

Otvorenje konceptualne izložbe “GaGaizam” autora Igora Jurilja zbilo se srijedu, 3. studenog 2010. s početkom u 18 sati u zagrebačkoj glazbenoj knjižari Rockmark koja je od tog dana postala ‘Haus of Gaga’ i imat će tu ulogu sve do 15. prosinca.




Ona je fenomen, ona je intrigantna, ona je zanimljiva i više dosadna, ona je sve to, sudeći prema umjetničkoj viziji autora.

U prostorije knjižare ulazilo se u grupicama od četvero ljudi kako bi svatko mogao na miru razgledati. Reakcija koju je autor htio izazvati kod posjetitelja kada prvi puta uđu u prostor je vjerojatno vrtoglavica i mučnina od količine Gage jer su crno bijeli plakati s njezinim likom bili na svakom zidu prostorije, od vrha do dna.


Photo by Kristina Trupeljak (prostorija obljepljena Gaginim likom)

Prvi po redu i po meni najzanimljiviji dio bio je slaganje slagalice u liku Lady Gage na zidu. Hostese su na ulazu svakom posjetitelju dale po jedan dio slagalice i čime smo i sami mogli pridonijeti izložbi na svoj specifičan način. Iz nekog razloga ostali su ljudi shvatili da mogu slagalice staviti apsolutno bilo gdje na zidu i učiniti Gagu ekstravagantnijom nego što je, s bokovima odmah ispod glave i rukama na mjestu stopala. No i takav apstraktni i apsurdni način stvaranja je dio umjetnosti i poanta cijelog fenomena. Čak na neki način i ismijavanje svog tog gagaizma.


Photo by Kristina Trupeljak (slagalica s Gaginim likom na zidu)

Zanimljiva je i usporedba Gage sa starim ikonama naše kulture, prikazanim na staklenim pločicama u crnim obrisima i umrljanim krvlju. Da bi u jednu ruku ekstremne crte svoje muze pokazao i kroz svoj lik mladi autor ispustio je vlastitu krv za ove potrebe te je dio te krvi i popio.

Sljedeća po redu za vidjeti bila je konzerva paštete pod nazivom Gageta koja je s njezinim likom kao logom samo pojačavala prethodni dojam sveprisutnosti Lady Gage.


Photo by Kristina Trupeljak (Gageta pašteta)

U odlasku za konzumirati nije bilo Igorove krvi već slanih i slatkih krekera u obliku slova G i A.


Photo by Kristina Trupeljak

Uživajte u današnjem koncertu!

Denis Kuljiš i gosti predstavili "Hrvatski bog Merkur"

Nakon predstavljanja knjige na beogradskom Sajmu knjiga, Denis Kuljiš i njegovi gosti u sklopu Interlibera u petak su održali hrvatsku promociju prvog romana poznatog novinara, urednika i izdavača nazvanog "Hrvatski bog Mars".


Photo by Kristina Trupeljak (okupljanje Denisa Kuljiša i gostiju na promociji knjige)

„To je očigledna parodija na Krležin naslov „Hrvatski bog Mars“. Hrvatski bog Merkur je bog trgovine i trgovačkih prijevara. Ovo je jedan od prvih modernih političkih romana na našoj kulturnoj sceni“, bila je uvodna riječ uglednog publicista i pjesnika, Marka Grčića. Dodao je da se Kuljiš po prvi puta usudio pogledati u nešto što još nitko nije, a to je funkcioniranje krupnog kapitala na našoj sceni.

Književni kritičar Velimir Visković započeo je sa riječima da ga Kuljiš podsjeća na Orsona Wellsa „po gomili ideja koje neprestano izviru s njim.“ O samom romanu je rekao da ima niz likova koji podsjećaju na likove iz stvarnosti te da nema pozitivnog junaka, svi su „umočeni“ u politiku i kriminal.

Spisateljica Milana Vuković Runjić je pročitala odlomak iz knjige te nakon toga iskomentirala kako ovaj roman smatra inovativnim i da je on nešto što još nismo vidjeli na hrvatskoj književnoj sceni.


Video by Kristina Trupeljak (Milana Vuković-Runjić čita odlomak iz Kuljiševog romana "Hrvatski bog Merkur")

„Hrvatskom prozom dominira drugačiji obrazac, sve je opskurno i mračno kao i u hrvatskim filmovima“, rekla je Vuković.

O autoru i njegovom romanu govorio je i novinar Jutarnjeg lista Gordan Malić: „Vrlo je jasno da se aluzijom na jednog direktora prestižne hrvatske banke zapravo aludira na direktora jedne prestižne hrvatske banke...“ te dodao kako Kuljiš svoje likove uvijek kontekstualizira i smješta ih u odgovarajući kontekst.

Na kraju, riječ je dobio Siniša Svilan, direktor programa Nove TV. Svilan je bio kratak i priznao kako je roman pročitao u dahu noć prije same promocije te kako će sigurno biti čitan. Kako je autorska prava za televizijsku seriju Kuljiš ustupio jednoj producentskoj kući u Beogradu, Svilan se na to našalio kako će možda i Nova TV proljeće ili jesen zaključiti jednom serijom od 13 nastavaka.


Photo by Kristina Trupeljak

„Hrvatski bog Merkur“ je politički roman, prvi iz „Triologije Planetopia“ koji se bavi suvremenom političkom situacijom u Hrvatskoj koja je izazvana krizom vlade, odstupanjem bivšeg premijera i sukobima unutar korumpiranog establišmenta. Nakladnik je Mozaik knjiga te ju možete kupiti u njihovim knjižarama po cijeni od 99 kuna.

Bolesna braća - Bolesni umovi 21. stoljeća potvrđuju svoju dijagnozu

Iako su na intervju za portal www.muzika.hr trebala stići oba ‘brata’ po psihičko nestabilnoj dijagnozi, pojavio se samo jedan i to Bizzo Bodega aka Bizzo Von Gad aka Bizzo Brigante, ovozemaljskim imenom Pero Radojčić. Povod ovom ‘krnjem’ intervjuu bio je izlazak novog studijskog albuma "Veliki umovi 21. stoljeća" kao i uspješni koncert u zagrebačkom Aquariusu kojim su Bolesnici samo potvrdili svoj zvijezdani status.

O novom albumu te značenju pjesama nisam htjela previše ispitivati jer svatko tko iole ima mozga u glavi shvatit će poruke pjesama ili može proguglati ‘lirikse’, a i nisam htjela da Bizzo pomisli da je ovo još jedan ‘extraordinary’ intervju pa stoga uživajte u sljedećem dijalogu.

Za početak da probijemo led, koji je od vas ono Ogavno Zgodan, a koji Odvratno Zgodan, budući da su vam to nickovi na MySpace stranici, a mene bi zanimalo koji je onda zgodniji?
Nismo još definirali. Kako za koga, za ove ljude koji vole ogavno zgodne onda sam ja zgodniji, odvratno zgodniji je Dooks. Zajedno smo odurno zgodni. Mislim da ću ipak prepustiti titulu zgodnijeg svom kolegi.


Bolesna braća (fotografija preuzeta sa službene myspace stranice benda)

Na albumu pričate i o frustracijama starih muzičara koji pokušavaju napravit hit, jeste li se i sami prepoznali u tome nakon dugih 7 godina? Iskreno, je li razlog tako duge stanke manjak inspiracije ili zauzetost drugim projektima?
Mi smo reperi koji rade albume, ne rade hit. Nama se često potrefi da napravimo neki hit, a obično to bude pjesma koja nije uopće trebala ići na album. Recimo “Lovačke priče” i “Luka i Borna” nisu trebale biti na albumu pa su postale hit. Tako da smo i ovaj album radili dugo, ne radi toga da stvorimo hit već da nama bude ok, a što se tiče pjesme “Stari reper”, mi uvijek idemo s tom nekom ironijom u ekstremu i nije toliko ta pjesma vezana za nas koliko za ljude kao mi koji se bave muzikom neko duže vrijeme. Ismijavali smo se i na starije ljude koji to ozbiljno shvaćaju i cijelo vrijeme traže neki ‘beat’ koji nikad neće napraviti. Poruka je pjesme da treba biti opušten. Mladi isto tako znaju raditi, žele se odmah prvom pjesmom probiti, pa smo refrenom ‘ove godine nemamo hit’ htjeli pokazati kako upravo tako nešto može biti hit. Pjesma je više bila testna, da vidimo gdje smo, što smo i ‘kul’ je ispalo iako nam to i nije bila najbolja pjesma na albumu.

Za novi zvuk zagriženi vas fanovi brane bez trunke skeptičnosti i nepovjerenja govoreći kako ste ispred svog vremena, što mi se čini nerealno, ili znaju reći kako samo pratite svjetske trendove.
Pa čak i ne bih rekao da je to nešto novo, to je album kojim smo htjeli napraviti sve što smo uvijek htjeli, iako će još ludila biti ‘gore’. Ovo je nekakav prijelaz s nas kao klasične hip-hop grupe iako nikad nismo bili klasični. Zaglavili smo tako u glavama nekih ljudi da radimo čisti hip-hop pa je bila takva reakcija možda. Nije da se mi nećemo vraćati klasičnom hip-hopu, ali ovako smo se ‘ufurali’ iako smo bili svjesni da će hrpi zagriženih fanova album možda biti loš. Ne možemo sve zadovoljiti, prvo sebe, pa onda ostale.

Zato te i nisam htjela pitati što misliš o općem stanju u hip-hopu jer se sve polako mijenja, nekad vraća na staro, ali sveukupno gledajući drukčije je. I mora biti, glupo je da bude isto sad i kao što je bilo prije desetak godina. Ljudi se na tu činjenicu trebaju priviknuti.
Slažem se s tim da se trebaju priviknuti, no ova nova fora sviranja s live-bendom nije tolika novina jer smo već svirali na taj način i na prvom albumu, više na drugom. "Veliki umovi 21. stoljeća" su baš planirano nastali za live-bend kao podlogu jer nam je stoput bolje u zadnje vrijeme svirati na takav način, samo što je nekad financijski malo teže, no sve za dobrobit grupe.

Što se tiče teme albuma, je li on čista zafrkancija i je li tu prisutna parodija kao najbitnija varijabla cijelog uratka? Ne bojite li se hoće li vas možda krivo shvatiti i reći da ste izgubili na dubini? Ili vam takvi ni ne trebaju kao fanovi?
Naš je stil da uvijek radimo banalno, da ne ulazimo u neku težu filozofiju, što ne znači da ne kužimo dublji smisao svega, ali mi smo oduvijek bili takav bend, idemo ‘drito u glavu’ iz perspektive jednog normalnog, prosječnog čovjeka. TBF je recimo bend koji ja jako volim, ali oni ulaze dublje s tekstovima, slikovitije opisuju situaciju. Nekad je ta banalnost kad snimimo stvar ono “isuse bože, mogli smo to malo zapakirati bolje”, ali takvi smo, snimimo pa se onda smijemo.


Bolesna braća (fotografija preuzeta sa službene myspace stranice benda)

Rekli ste da ste dosta stvari i izbacili s albuma? Hoće li se možda taj materijal naći na nekom bonus tracku ili je to stvarno otpadni materijal?
To će svakako negdje izaći, stvari koje nisu stale na album su u studiju dok smo ‘bacili’ hrpu drugih stvari koje nisu zadovoljavale. Ovih zadovoljavajućih ima sigurno negdje desetak, petnaestak, sigurno za još jedan album, ali poznavajući nas neće sigurno izaći na novom albumu, već možda na nekoj kompilaciji jer nas uvijek ‘pere’ nešto novo. Ne znam ni sam, možda napravimo i electro album jednom (smijeh), uopće ne znam što bi nas moglo sljedeće primiti. Dopuštamo si da dosta toga možemo napraviti, ali opet da su to Bolesna braća. Da zaključim, možda izađe nova edicija ovog albuma s neobjavljenim stvarima, barem pet komada, pa ćemo to izdati ili ako bude nešto dobrotvorno dat ćemo sigurno pet pjesama.

Bizzo, zašto češće nisi puštao svoj glas na albumima? Na ovom se tvoj glas mjestimice čuje…
Ja sam uvijek taj koji se najviše usredotočuje na repanje i više sam zadužen za ideje i za vizualni dio. Predložim Dooksu ideju, on to muzički ‘razvali’ i zajedno to tako ‘zakopamo’. Na ovom albumu se puno pjeva i ja i on smo si dali oduška, makar Dooks super pjeva, a ja nemam pojma.

Pa nisi zvučao uopće loše.
Pa da, tu je tek početak moje pjevačke karijere (smijeh). Dooksu sam dao ipak da taj dio odradi jer je ipak profesionalniji u pjevanju, a imali smo i puno gostiju te nismo htjeli nakrcati cijeli album repom, što su nam neki ljudi zamjerili. No bit će sad nekih projekata gdje ćemo se više baviti čistim repanjem. I sljedeći album bi trebao bit malo tvrđi hip-hop, tu ću se i ja više izživiti.

Evo kako to zvuči na novom albumu, jedna od mojih najdražih…



Znam da sigurno ne možete izdvojiti koja vas je suradnja na novom albumu posebno oduševila, ali eto možda da te pitam za koga ste imali dilemu hoće li se uklopiti kako treba u novi uradak, a da se na kraju sve dobro svršilo…
Išli smo po nekom sistemu da se sjetiš. Za Beluhana smo se odmah sjetili, on nam je i frend, dolazio je u studio i puno pomagao, i na pjesmi “Majmun Čita” odmah nam je palo na pamet da nam treba neka histerična podloga, a on pjeva operu pa nam je napravio jedan operni ’sample’. Maya Azucena isto, ona je super ‘legla’. Bilo je još gostovanja na drugim pjesmama koje nisu izdane na albumu jer nisu toliko dobro ‘legle’ ni za nas ni za njih. S Mayom smo recimo radili dvije pjesme i na objavljenoj je ona bila super, dok na drugoj mi nismo dovoljno dobro uklopili nju u cijelu stvar tako da ju nismo ni objavili. Ako netko ne ‘legne’ dobro u cijelu atmosferu pjesme onda smo mi krivi, ne oni. Evo još jedna stvar, ekskluzivno, na refrenu “Đurđe” je prvobitno bila Maya, a u toj pjesmi se nije toliko dobro uklopila koliko na stvari “Grad”. Na “Đurđi” je trebao onda trebao uskočiti jedan dečko, Beluhanov prijatelj, ali mi smo eto ipak odlučili da bi tamo najbolje sjeli propali vokali iz birtije. Pozdrav ovim putem tom dečku koji, eto, ipak nije završio na ovom albumu.

Što misliš o Connectovcima?
Dragi dečki, super rade, Dragi nam je gost na albumu, odlično je ‘legao’ na stvari “Rokaj Billy”. I dok su bili mlađa grupa podržavali smo ih uvijek i bili su nam nekoliko puta predgrupa na svojim počecima na većim koncertima po Zagrebu.

Nema nikakvog rivalstva? Nije da govorim o rivalstvu s njima nego općenito na hrvatskoj hip-hop sceni?
Ma uvijek ima toga, ali eto u našem slučaju niti nema, jer mi oduvijek ‘brijemo’ po svome i nitko nam nije kriv niti nam može pomoći ili odmoći.

Ovim albumom polako ste navikli kritiku, malo teže fanove, na novi zvuk. Znači li to da ćete i dalje ‘brijati’ na ovaj način (eksperimentirati) i da vam se ovaj stil trenutno najviše sviđa?
Evo, osim Bolesne braće radimo i Yogurt, a to je bend kojeg radimo u kombinaciji mi kao Bolesna braća i klavijaturist Saša Miočić koji nam je radio na albumu, na pjesmama “Grad”, “Operi se”, “Mali dečko” i zapravo su sve te ’starofunkoidne’ stvari nastale u suradnji s njim i bit će suradnja s još jednom svima dobro znanom osobom, ali to je još tajna. Nije muzičar, ali dobar je muzičar. On je isto u već spomenutom funk bendu Yogurt i uskoro kreće snimanje albuma s njima i to će biti više kao funk/old school hip-hop. I ja ću vjerojatno raditi solo jedan album koji će biti tvrdi hip-hop, Dooks radi solo-album, no to nisu klasični albumi, ja ga radim u suradnji s Dooksom, i on svoje sa mnom, i to bih više zapravo nazvao projektima. Da se vratim na pitanje, ako to sve napravimo, možda nećemo toliko eksperimentirati na sljedećem albumu Bolesne braće na koji se neće morati čekati sljedećih sedam godina. Poticaj su nam bili i ljudi koji su nas stalno navlačili za rukav i ispitivali kad će novi album, možda da nije bilo njih ne bi tako brzo - ako i uopće - Bolesna braća napravila “Velike umove 21. stoljeća“ jer smo bili prezauzeti drugim projektima. Ali, evo, hvala ljudi što ste nam bili poticaj.

Neću te previše ispitivati o značenju svake pjesme na albumu jer ste o njima dosad dali i previše pričali, a i čitatelji ih mogu iščitati iz raznoraznih recenzija, već me samo zanima postoji li stvar koja vam baš puno znači, da ste ful ponosni na nju, bilo neka intimna i od srca ili socijalno-kritična gdje zbilja mislite da ste svojim stihovima možda doprijeli do ljudi?
Znam na koju nisam ponosan, a to su “Kino Lika” i “Rokaj Billy”. Naime, ponosan sam kako su ispale recimo “Rokaj Billy” u a capelli koju je Dooks snimio bez ijednog instrumenta, te je Dragi došao i savršeno odrepao svoj dio. Volim tu pjesmu, no nije baš za svakog i nije baš da ću je puštati tetama i bakama. “Voajer” je isto tekstualno eksplicitna, ali ju jako volimo i muzički nam je ona najbolja na albumu. Drugi ju tako ne percipiraju, možda neki muzičari koji se kuže, dok ju dosta ljudi nije ni zamijetilo. Nadalje, “Stari reper” meni nije toliko ‘legao’, kao ni Dooksu “Đurđa”, za nju je čak bilo upitno hoće li se pojaviti na albumu, a eto ispalo je da najviše ljudi voli tu pjesmu. “Patike” bih isto tako izdvojio kao jednu od dražih.


Bolesna braća (fotografija preuzeta sa službene myspace stranice benda)

Mislite li nastaviti i dalje kad vas pukne s diskografskim radom ili su samostalni projekti postali unosniji i zabavniji?
Sumnjam da su unosniji i da više zadovoljavaju jer ljudi nas uglavnom znaju kao Bolesnu braću i žele čuti nas. Ne toliko samo jednog ili drugog. Čak znam za puno primjera gdje su solo-projekti znali upropastiti dobre smjerove nekih bendova jer ljudi odmah počnu misliti ‘ovi su se raspali pa neću ja ići na njihove svirke jer ja volim onog drugog iz benda slušati, on mi je bolji, nije to to’. S druge strane, mi ako ćemo to i raditi, kao što sam već rekao, to će biti pod zastavom Bolesne braće, uvijek ćemo jedan drugog savjetovati i pomagati si, tek toliko da se izživimo sa strane.

Nedavno ste nastupali u Aquariusu. Recenzirajući taj koncert dobila sam dojam da vam je toga ‘falilo’ i da ste jedva dočekali pokazat publici kako ono vi to radite.
Da, bilo je svega. I stvari s prvog i drugog albuma, s novog također, pa i neke koje još nismo izvodili. Bilo je fora, pogotovo što smo u live-verziji imali dosta gostiju koji su začinili repertoar, od kojih su neki bili tajni. Bilo je za svakog ponešto, od ekipe koja sluša hip-hop kao takav do rocka na naš način i nadam se da su se svi odlično zabavili jer mi jesmo.

Do novog koncerta o kojem ćete biti na vrijeme obaviješteni podsjetite se kako to Bolesna braća rade na njihovoj myspace stranici:
Bolesna braća myspace

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.